U Srbiji je čak 10% stanovništva starijih od 65 godina dementno. Sa ovom posledicom koja pogađa sve veći broj stanovnika suočava se ceo svet. U većini razvijenih zemalja starija lica se smeštaju u domovima za stare. Srbija je jedna od najstarijih populacija u Evropi. Nažalost dementni pacijenti su u Srbiji prepušteni sami sebi. Početak demencije neprimetan, ali kako se nastavlja on postaje sve teži za pacijenta i njegovu porodicu. Dementi pacijenti odbijaju da konzumiraju terapiju i vode računa o ličnoj higijeni, pogotovo kada je kupanje u pitanju. Lekovi koje se koriste u demenciji ne leče demenciju, ali je usporavaju. Usporavanjem procesa demencije pacijenti stiču mogućnost da duže budu samostalni.

 

Ukoliko imaju nekog ko može da brine o njima, pacijenti padaju na teret porodici. Međutim, porodica uz svu ljubav, negu i brigu ima poteškoću da se adekvatno birne o njima. Izdvajanje novčanih sredstvava od strane džave prodici nisu dovoljno velika da mogu da pokriju sve troškove oko zbirnjavanja dementnog člana. Porodica mora dobro da se ogrnaizuje, jer uz dementog člana mora da bude stalni nadzor od 24h. Brz način života stvara nemogućnost da se porodica posveti svom članu. Demntna osoba ne može da vlada sobom i zato mora da bude pod kontinuiranim nadzorom.

Većina porodica koja ima ovakvu situaciju, pokušava da nađe adekvatan dom za stare kako bi smestila svog dementnog člana. Adekvatnom negom kao što je domu za stare, stanje dementnog pacijenta se poboljšava i to najčešće zbog toga što je korisnik stalno u kolektivu. Većina licenciranih domova je specijalizovano da pružaju adekvatnnu negu osobama sa demencijom kao što je starački dom Gardoš. Na različit način se prilazi svakoj dementnoj osobi. Topla reč i dodir su uvek dobar način da se priđe svakoj osobi, a pogotovo dementnoj. Sticanje povrenja između korisnika i sturčnog osoblja je od krucijalnog značaja.
Odluka o tome da se najstariji članovi porodice smeste u dom nije laka, ali saznanje da će njima biti dobro i da će se porodica zaštiti od psihološkog tereta olakšava donošenje ove odluke. Demencija je vodeća činjenica za smeštaj starih lica u domove za stare.

Mesto za druženje

Dom za stare ne treba da bude mesto za spavanje, već to je mesto gde se ljudi trećeg doba aktivno druže. Korisnici su u grupi svojih vršnjaka i domu se mnogo bolje osećaju nego da ostaju sami kod kuće. U domovima za stare je obezbeđena potpuna medicnska nega , nadzor i rekreacija. Samoća je za starije građane najveća osuda, zato treba voditi računa o tome da oni ne budu sami. U domu su oni uvek u društvu, i samoća je postaje deo prošlosti.

Cene smeštaja u domovima za stare

Cene smeštaja kreću se od 30.000 u državnim domovima za stare do 120.000 dinara u privatnim domovima. U cenu domskog smeštaja uračunate su sve usluge preko smeštaja, hrane, medicnske nege Od toga kolika će cena biti zavisi o toga da li su korisnici smešteni u jednokrevetne, dvokrevetne, trokvetne sobe ili je u pitanju apartmanski smeštaj. Kapaciteti državnih domova su veći od privatnih, tako je u privatnom smeštaju veća mogućnost da se osoblje posveti svakom korisniku pojedinačno. U domovima sa manjim brojem korsnika atmosfera je mnogo prisnija i više podseća na porodičnu. Međutim novi zakon o smeštaju u domovima za stare propisuje da se lica za koje nema mesta u državnim domovima, a nalaze se na listi čekanja, smeštaju u privatne domove gde država ima obavezu da doplati razliku u ceni koju bi lica trebala da plate da su smeštena u državnim domovima. Više o ovoj temi pročitajte na ovom linku.