U ovom tekstu bismo vam predstavili jednu specijalnu turističku turu po glavnom gradu Mađarske, Budimpešti. Fokus ove ture će biti kultura ovog predivnog grada, starog preko hiljadu godina. Razvijala se kao Akvinkum i trans Akvinkum, da bi se potom razvijala kao Buda i Pešta, odvojeno, a zajedno. Danas ova metropola ima preko 2 miliona stanovnika, odavno se spustila na reke i živi život punim plućima sa svojim arhitektonskim biserima izvanrednim primerima vizantijske, gotske, renesansne, klasične arhitekture i pokreta secesije.

Ne treba zaboraviti ni to da se ovaj grad razvijao i razvija na 125 termalnih izvora voda, sa temperaturama i do 58 stepeni koje koristi celo stanovništvo razvijajući i doprinoseći nastanku i razvoju kulture banja i javnog kupanja.

Kada je reč o prevozu, ukoliko želite da se potpuno opustite, ostavite automobil u garaži i krenete rasterećeni na putovanje, onda vam preporučujemo da se odlučite za kombi prevoz do Budimpešte.

Dvorci Budima

Prva stanica na ovoj kulturnoj  turi bi bila brdo Buda sa Citadelom, brdom i spomenikom Slobodi, zamkom, ali i sa Ribarskom tvrđavmo, koja nikad nije bila tvrđava, jer nije imala nikakvu odbrambenu namenu. Na tom mestu je postojala pijaca ribe što nije sprečilo njen razvoj. Ipak, predstavlja mesto sa kojeg se pruža predivan pogled na panoramu grada, a zanimljivo je tornjevi od kojih se sastoji, njih 7, predstavljaju simbolično 7 mađarskih plemena od kojih je Ugarska nastala, sadašnja Mađarska. Donji deo Ribarske tvrđave se ne naplaćuje, dok se gornji deo naplaćuje, ali pogled koji oduzima dah vredi svaku forintu. Zamak, odnosno palata gotskog stila je sagrađena tokom vladavine nekoliko ugraskih kraljeva (od sredine 14. veka do kraja 15. veka) koji su od nje učinili kraljevskom rezidencijom evropskog ranga. Ipak, turska opsada uništiva gotski zamak i stambeni deo današnjeg dvorskog dvorišta. Nakon proterivanja Turaka, obnova većine zgrada završena je u tadašnje modnom baroknom stilu. Palata se razvijala i obnavljala sve do Drugog svetskog rata kada je kao poslednje uporište nacista postala meta Sovjetskih trupa. S druge strane, Citadela koju su podigli Habzburgovci na vrhu brda da nadgleda grad kako bi ga lakše bombardovali posle mađarske revolucije, danas predstavlja jedno od mesta koja obavezno treba videti i izletovati, jer pruža nepregledan pogled za fotkanje.

Mostovi Budima i Pešte

Mostovi Budimpešte prestavljaju jednu od okosnica razvitka mađarske kulture i Budimpešte kakvu danas poznajemo. Lančani most je samo jedan od mnogih. Onog momenta kad krenete da ga prelazite, teško je zamisliti da je umesto njega tu bio samo običan pontonski most i ništa više. Lavovi i jake lančane karike koje ga „drže“ i čuvaju od jakog Dunava su samo kruna celokupnog zdanja. Na vama je da odredite da li vam je lepši noću, kad se uključe  sva svetla tako jako, da Dunav poput ogledala odbija njegovu svetlost ili tokom dana.

Katedrale Budimpešte

Matijeva crkva i Crkva svetog Ištvana su samo neke od njih i predstavljaju ponos mađarskog naroda. Matijeva crkva, poznata i kao crkva Naše Gospe, kroz istoriju, pretvarana je u džamiju, narodnu kuhinju tokom Drugog svetskog rata da bi je Sovjeti koristili kao štalu. Crkva, odnosno kako je Mađari ponosno nazivaju bazilika svetog Ištvana je još impozantija građevina koja u sebi čuva mumificiranu desnu ruku prvog kralja Ugarske, kralja Ištvana, a može da primi do 8000 ljudi na misi. Ovde moramo dodati i sinagogu koja je najveća na evropskom tlu, a druga po veličini u svetu. Sagrađena je u 19. veku, unutrašnjost je toliko lepa da oduzima dah, naročito ako se imaju na umu njeni lusteri i bogato ukrašena bočna galerija. Ono što je zanimljivo jeste da dosta turista pomisli da je to džamija zbog mursko-vizantijskog stila u kom je izgrađena.

Srbi u Budimpešti

Za kraj, pre nego što rezervišete kombi prevoz do Budimpešte, kao i smeštaj, izdvojili bismo da obavezno posetite i Tekelijanum. Ova kulturno-obrazovna ustanova je srpskim đacima kroz ceo 19. vek, ali i prvu polovinu 20. veka, omogućila školovanje i univerzitetsko obrazovanje. Tekelijanum je nudio svojim štićenicima smeštaj, ishranu i mesečnu stipendiju kako bi mogli da se posvete univerzitetskom obrazovanju. Vremenom, ova ustanova je postala stecište intelektualne snage i elite srpskog naroda i time doprinosila razvoju kulture u Srba ne samo u Budimpešti i Habzurškom carstvu, već u Srbiji. Zbog doprinosa u obrazovanju i školovanju čitave plejade srpskih intelektualaca, Tekelijanum s razlogom zovu i Srpski Panteon.