Lidija Petrović – Own work, Wikipedia – izvor slike.

Banjska stena na Tari je svakako jedan od najpoznatijih vidikovaca u Srbiji, koji obilaze ne samo naši turasti, nego i turisti iz inostranstva. I ovo mesto je dotaknuto ljudskom rukom, time što je pregrađena reka Drina 1966. godine prilikom izgradnje Hidroelekrane Bajina Bašta.

Banjska stena dobila je naziv po Banjskom vrelu koje se tu nalazilo pre nego što je izgrađeno veštačko jezero Perućac, ono je danas potopljeno. Makadamski put koji vas vodi do Banjske stene je dobro obeležen i lak za prelaženje.

Do vidikovca se prolazi kroz šumu, gde se penjete na vidikovac čija je visina nešto iznad hiljadu metara.

U blizini samog vidikovca nalaze se klupice, a čitavo mesto je ograđeno i osigurano. Ono što treba da znate je da se najstrožije zabranjuje loženje vatre i otvoreni plamen na ovom mestu. Ova činjenica i ne treba da čudi s obzirom na to da je Nacionalni park Tara od izuzetnog značaja za našu državu.

Sa Banjske stene su nastale najlepše fotografije koje se prezentuju na sajtovima koji promovišu turizam. Sa ovog vidikovca vam se pruža upečatljiv pogled na jezero Perućac i na Osat u Bosni i Hercegovini. Oni koji žele kanjone Drine mogu videti iz drugačije perspektive, sa vode, tako što će ploviti brodom.

Ako se nalazite u Zlatiborskom kraju, najbolji sajt za smeštaj je www.zlatibor.org.